Upeklo od ranog jutra, ali raspoloženje maratonaca osvežavajuće i očaravajuće. Prepričavamo dogodovštine od juče, neki i od noćas, a radilo se (ma vidi ti to!) i pred zoru. Bilo je problema u smeštaju, tj uglavnom smo bili bez tople vode, malo su se svi ti domaćini „pravili Toše“, ali sve je to bilo podnošljivo. Svašta…
Najlepša je Čiker-pesma: od Kraljeva, preko Jelice, do Ovčar Banje
Kad god se s neke višednevne biciklističke ili planinarske akcije vratim kući, a hodnik, dnevna soba, spavaća, kuhinja, kupatilo, sve bude preplavljeno opremom, što sportskom, što dodacima u vidu šatora, vreće za spavanje, podloške, pribora za jelo i kuvanje, itd, ja se setim jednog jedinog i dovoljno dobrog razloga zašto od toga ne treba praviti…
Dobra deca idu na Čiker MTB maraton! Hoću i ja!
Još jedan jun i još jedna Čiker-ekskurzija! Mama i tata ni ove, 2016., nisu imali ništa protiv da me puste na maraton, u režiji MTB Čiker-kluba iz Kraljeva. Kažu, tamo dolaze sve dobra deca, bave se sportom, dobro uče, vole prirodu, ne piju, ne puše, rano idu u krevet, … Kud ćeš bolje! Nešto sam…
Navedi vodu na svoju vodenicu, i dođi u Melnicu
A, možda je bilo i malo magije? Danima je kiša padala nesmanjenom žestinom. Ogromna vlaga, magla, hladno je, ružno i tužno. Pa, to je normalno za novembar, reći ćete. Verovatno i jeste, ali je normalno i da malo prestane, da se zemlja prosuši, da na granama ostane još po koji šareni listić, da se oblaci…
Ko igra, taj i dobija: ZvoNcarin vikend u Zagrebu, s Dobrim Duhovima
A, ja se baš zaigrala! Novembar je i jesen sve više pokazuje svoje pravo lice: jutra su maglovita, dani kratki, prohladni, sunce povremeno uspeva i da dobije neku bitku, svaka se računa, naravno, ali, na kraju se ipak samo pobede broje. Ko će iz ovog „rata“ izaći kao pobednik: sunce ili oblaci? Dug je put,…
Iz noći punog Meseca, bez sna, odosmo na krunidbu Jesenjeg Dana na Južnom Kučaju
“Ti mene više ne voliš”! S nevericom u očima i nemirom na usnama, rekoh ja… “Otkud ti sad to?!”, reče On..“Pa, nisi vikao na mene dok sam, u punom naletu, prelazila biciklom posred bare, a blato, pesak, pršte na sve strane.. Nisi me prekorno pogledao kad sam se žalila na blatnjav ranac, preko kojeg nisam…
Golija, kao najlepši tamničar, zarobljava nam misao, dušu i telo
Da li je Golija razmažena? I za sebe želi samo najbolje? Ona čeka. S vremenom dobija na snazi, moći i lepoti. Kaže, ne propušta ništa, jer – život je lep kad se živeti zna… A, ni za grupu fribajkera promašaja nema. Nema se kad. Nakon jučerašnje MTB vožnje od sela Milići, na obroncima Golije, pa sve…
Đerdapskim vrhovima, s pogledom na Dunav… Voli me na moj način
U jednoj od Vladinih najava za ovu akciju, pisalo je: Čokanj Njalta. Čokanj od čokanjče? Pitala se ja? Dakle, biće negde i čokanjče! Odgovor se nametnuo sam po sebi! Ma, naravno da se nisam zbog toga prijavila za ovo pešačenje, znam ja da može dobra „domaća“ da se „potegne“ i iz flašice zadenute za planinarski…
Priđi bliže, želim da ti nešto šapnem: Ja sam Golija, prepusti mi se i dovešću te do svog srca
Znate onaj osećaj kad idete svojom ulicom, gledaju vas i šapuću: ”Vidi, ova k’o da je oslobodila Vrtlarsku”! A u stvari ti zavide što si slobodan, ponosan, komotan, što si neopterećen budalaštinama, svestan svog postojanja, svoje slobode, zadovoljno nastavljaš dalje, ne obazirući se. Uvek će neko nešto da kaže, rekla bih ja, i ne osvrnuvši…
Ja sam Golija, planina prestiža, zlatnog srca i vatrene duše
Misliš da ćeš me obuzdati, zauzdati, misliš da se sreća u tome krije?! Želiš mirnu starost, ujednačen ritam disanja, dah koji se ne ubrzava? Sa mnom to nećeš imati! Ja sam Golija, planina, i ime sam dobila po svojoj veličini, golemoj, i ogromnim prostranstvima kojima se protežem. Ja sam i surova i blaga. I oštra…
Uvažena gospođice Fruška, jeste li za još jedan Jesenji MTB ples?
Ovo je priča o Njoj, koja ne voli da joj se u kosu uvuče miris dinstanog luka, te je tako, kuvajući subotnji ručak, kosu zaštitila maramom, seckala, prala, mešala, razmišljala, iiiiii… smislila! Zakuvava se IV Jesenji fruškogorski MTB maraton, a Ona će ga začiniti na svoj način i u nekom svom maniru. U poverenju, ali…
MTB orijentiring u Srbiji – prva klapa je pala!
Ovaj je oktobarski vikend odavno bio „rezervisan“ za vatromet boja na Goliji, na naš, freebikerski način. Ipak, najava lošeg vremena, tj. veoma niskih temperatura i snežnih padavina, dovela je i do promene plana. U stvari, u jednom smo trenutku i ostali bez plana, n’o smo čekali „razvoj situacije na terenu“. Po principu „Kada ne znaš…
Biciklisti na „Rimskim danima“ u Hrtkovcima, festivalu dobre volje i divnih ljudi
„Čekala sam, čekala sam, dragog čitav dan, da mi noćas svrati, ljubav da mu dam..“.. Ma, jes’, kako da ne, nikoga ja više ne čekam, šta je bilo – bilo je! To „stanje zvano čekanje“, to je najbolji način da te neko drži „zarobljenim“. U stvari, zarobljavamo se sami, svojim prepuštanjem, popuštanjem, nečinjenjem.. A, onda…
“Kakav si ti biciklista, ako nisi vozila brevet?!”… Ma, on će meni…
Šta od jedne brevet-vožnje mogu da očekujem ja, koja svaki vikend cunjam nekom šumom, planinom, i vozim moj KTM Race kroz klisure, pored potoka, preko brda i pašnjaka? Gostujući letos u putničkom kafeu „Kota 84“ u Novom Sadu, a pričajući o mojim biciklističkim i planinarskim dogodovštinama, dotakla sam se i brevet-vožnje. Većina prisutnih nije znala…
Ko se voli, taj i MTBitku bije: Gučevo 2017
Bile su tu neke začkoljice, sve je nešto navodilo da ove jeseni nećemo, i opet, vojevati “MTBitku iznad oblaka”. Malo me to uznemirilo, jer, ja kad se pripremim za neko osvajanje, nema te sile koja će me od toga odgovoriti! Jedino ako sebe ubedim da bi to bilo previše lako za mene, dakle, zalogaj tipa…