Benigna paroksizmalna poziciona vrtoglavica. Kakav vrtoglav naziv za nemilosrdno ograničavanje skakutanja po krevetu, tj naglih promena položaja, tj lezi na leđa i ne vrti se! Ma, da li vi meni verujete?! A, bilo baš dobro, lepo sam sanjala: da sam na dalekim visokim vrhovima, dotad neosvojenim, a glavom u zamamnim oblacima… Ne bih da prekidam,…
Đerdapska klisura – dan drugi: Kroz kamena vrata Valja Prerasti, na Staricu, pa po blago u Rajkovu pećinu
Lepo jutro u Tekiji, buđenje pored Dunava. Juče smo bili s rumunske strane, penjali vrh Treskavac i vidikovac Ciucaru mare. Uveče smo prešli preko Đerdapa i veče proveli u kafani, u nezaboravnom druženju uz ribu i vino. Jutros, drugog dana vikenda, u društvu beogradskih planinara pijem svoju prvu nes i pripremam se za današnje pešačenje….
Homoljska magija i opet na našoj strani
O, Čoveče, jedva smo se nekako uspentrali do Ceremošnje! Nakon što smo se odvojili od magistralnog puta Požarevac-Majdanpek asfalt je bio očajno loš, sa teškim napuklinama, odronima, klizištima, i isprekidan našim povicima neverice. Dakle, na šta sve naš narod pristaje, i u kakvim uslovima živi! Da li je moguće da su nam čula toliko otupela,…
Jablanik, Medvednik i Drvo Ljubavi – kao odličan putokaz u snežnom danu
Ako išta mrzim, to je sneg u gradu. Ako išta volim, to je planina pod snegom. A, malo više od toga, volim sebe u belom okruženju. Ni kišu ne volim. Ja sam ona Štrumfeta koja sve mrzi. I ljuti se. Traži da joj se ugađa. Da je se voli. Sve je to zbog ljubavi. Hladno…
Zemun i Dobri Duh Kalvarica
Ne idi opet na te stepenice, tu predveče s Kalvarije silaze psi-lutalice i skupljaju se u podnožju, može biti veoma opasno! Svojevremeno, a ima tome i dvadesetak godina, prolazeći zemunskom ulicom Tošin Bunar često mi je pogled skretao naviše, penjao se strmim kamenim stepenicama, koje su, gledajući izdaleka, vodile nigde. To nigde me je strašno…
Božićna priča
Dok sam delila česnicu i svako od ukućana prihvatao svoje parče, novčić je u jednom trenutku ispao, zvecnuo o sjajnu porcelansku površinu ukrasnog tanjira, nekoliko se puta zavrteo oko svoje ose, i – zastao. Ja sam kao hipnotisana, i u neverici. sve to ispratila. Toliko sam snažno želela da ovog Božića novčić bude u mom…
Ramska nas je tvrđava ispratila, Dunav nas je gledao, peščara nas je vodila: Idemo dalje, Život zove!
Kamen koji se kotrlja niz planinu zaustaviće se tek kad dođe do njenog podnožja. Jaka je to sila, skoro pa nezaustavljiva. Nekad povuče za sobom još neki kamenčić, grumen zemlje, busen trave. Dok dođe do dna mnogo se toga nakupi, više ni ne liči na onaj kamen koji se obrušio s vrha. Kako sad ići…
Saga o Maljenu, o neuhvatljivosti trenutka
Dakle, kakva godina! Možda još nije vreme da se sumiraju rezultati, još malo ove, nazovi Stare, je pred nama. Da li i da je zovem – Stara? Pa, gde Stara, kad mi je donela toliko lepog, novog, mladog, toliko divnih početaka, veselja, novih poznanstava, prijatelja, biciklističkih i planinarskih akcija?! Kako Stara, kada je mladost i…
Melodičnim korakom kroz Subotičku peščaru, uz lake zvuke violine
Da li je Vivaldi, kada je stvarao „Četiri godišnja doba“, zimu zamišljao ovako kako smo je mi doživeli ovog kasnodecembarskog dana? Dok zvuci violine stvaraju ugođaj oštrine leda koji pucketa, a samo najhrabriji prelaze zamrznutu reku, naša je stvarnost mnogo drugačija. Ako sada očekujete okrepljujući severac, da razbudi omamljen zimski dan, da orkestrirano povede zanosne…
“Martin Gancova kolica za malu Emicu”, u noći kada sve Maske padaju!
»Gde je Jagoda, hoću da se javim Jagodi?! Šta si me stavio ovde za sto – da sedim? Kad sam ja mogla da mirno sedim i budem fina za stolom? Mogu li makar nekoga blago da gurkam nogom ispod stolnjaka? Haj’mo nešto da radimo, vodi me kod Jagode, ona zna šta treba, šta je najbolje!«…
Prvo na Babu, pa nekadašnjom prugom uskog koloseka, poput “Ćire”, padinama Samanjca
Ovoj je pešačkoj akciji prethodila priprema, ali ne ona kondiciona, već nekako emotivna. Naš vodič Vlada je najavio 25 kilometara “okolo-naokolo Rtnja”, i brojne planinske đakonije. A ja, ni sama ne znam zašto, kad god se približavam Rtnju uvek me obuzima neka slatka drhtavica, preplavi me fina tenzija. Rekla bih, po ko zna koji put,…
Šta sve može jedna Nedelja: red Maljena, red Maratona, malo od Kraljevog stola, pa do Tometinog Polja. Savršen zimski dan!
Sneg je počeo da pada negde kasno sinoć. Nekada je to bio znak da iz podruma izvučem sanke, “uprtim” decu, i pravac – najbliži brežuljak. Te prve pahulje izvlačile su iz zimske letargije i budile novu iskru života. Pa i kad se na momente “dohvatim” svojih mlađih dana, uvek je tu prisutno ushićenje i želja…
Zelena oaza Doma Mog: u V Čiker-danu, od Sopotnice do Pljevalja
Moj se jučerašnji dan završio već oko 8 uveče; zajednička večera maratonaca ispred planinarskog doma na Sopotnici privodila se kraju, a Snežin rođendan se proslavljao veselo i s mnogo šarma. Kakvi su se događaji kasnije još nanizali, saznaću i to, kad dođe vreme. Obilazim gazdinstvo Ljujića, psi besomučno laju, ovčice uznemireno trče po toru, u…
Dokle je stigao mali mrav, a gde sve Čiker-maratonci, u IV maratonskom danu: Od Zlatara, do Sopotnice
Buđenje na Zlataru i nemir u stomaku, slabost, jeza, drhtavica. Ni ne pomišljam na hranu, kafu, sok, bilo šta. Opaaa! Da li to jučerašnji premor, kiša, hladan tuš za kraj balade, uzimaju svoj danak? Trek za četvrti dan maratona više nego povoljan, vreme idealno: kiša je prestala, lepo se juče ispadala, sada je sunčano, i…
Jeste li za malo serotonina, adrenalina, endorfina,..?! Ponuda je velika, dođite! A, mi u III Čiker danu, od Zlatibora, preko doline Uvca, do Zlatara
Bogami, hladnjikavo zlatiborsko jutro. Kiša koja se juče popodne ispadala preko naših glava, tokom noći se lepo primirila. Samo primirila, kažem, jer prema prognozi biće je pred Novom Varoši, što se i ne čudimo: na Zlataru nas obavezno ili dočeka ili ujutro isprati na dalji put. To, valjda, da bolje rastemo, ko će ga znati….