„Porodica je veza s našom prošlošću i most ka našoj budućnosti“. U živom su mi sećanju ostale reči moje snaje još od pre desetak godina, kada mi je ispričala priču o domorodačkom plemenu Himba nastanjenom u srcu namibijske pustinje. Naime, pripadnici plemena Himba veruju da dete samo bira svoje roditelje! Ono što dete ne može…
Ja sam – što sam, i trčim Beogradski maraton
Kažu da kada stisnemo narandžu iz nje može izaći samo sok od narandže, i ništa drugo. Ne znam kako su se u subotu, 21. aprila 2018., osećali maratonci koji su trčali 31. Beogradski maraton, i šta je iz njih izlazilo nakon „ceđenja“ pod vrelim aprilskim suncem, na užarenom beogradskom asfaltu. Ipak, mislim da su to…
Povlen – planina koja zavodi, možete li da joj se oduprete?
Sinoć sam jedva dočekala trenutak da se uvučem u vreću za spavanje. Glava mi je klonula u omamljujućem snu, ali – ne lezi vraže! Noć ispunjenu reskim povlenskim vazduhom i tišinom koja leči gradskom vrevom načetu dušu prekinuo je di-džej Pera, naš prvi komšija, šator-do-šatora. Joj, Pero, ako Boga znaš, ostavi to puštanje muzike za…
Na Povlenu: dovoljno je da pratite znakove pored puta
Volim taj Dan Posle. Ima neku moć koju pokušavam da odgonetnem. Ipak, kad malo bolje razmislim, i ne treba uvek biti preterano znatiželjan! Sedim u fotelji, glava mi zabačena, leđa zavaljena, ruke opušteno leže u krilu, noge blago savijene. Pogled snen. Na trenutke kroz poluspuštene kapke prolaze slike raskoši: livade iscrtane najlepšim cvetnim bojama, mirisna zemlja,…
Nisam ja mogla da pogrešim: ja ništa nisam ni znala!
Kakve su vaše šanse da budete “van dometa”? Da li se grčevite držite “kruga dvojke”, ili ste iskoračili u nepoznato i neizvesno? Kako merite svoj svet – da li poput žabe koja iz bunara vidi parče neba i ne pokušavajući da se popne uz klizave zidove i proširi svoje obzorje? Čeznete li da umnožite svoje…
Kanjonima Bee i Nere: za one rođene “pod srećnom zvezdom”
Ima dana kada pomislim da sam rođena „pod srećnom zvezdom“. Da li je to zato što na levom dlanu imam liniju paralelnu s linijom života – tzv „liniju anđela čuvara“? Ili je možda zato što se Jupiter u trenutku mog rođenja našao u 1. kući – kući sudbine, i tako imao direktan uticaj na moj…
Beljanica raskošnog stasa
Nedelja, 25. mart, Baba Marta u raskoraku – još nije sigurna na koju će nogu da ustane. Odigla se malo iz kreveta, pogledala kroz prozor, a u vidokrugu joj double-decker pun planinara. “Mnogo su dobro ovi raspoloženi, gde li su krenuli, da li da im malo pomrsim račune, šta li su od mene zaslužili, ..?”…
I opet smo na stazama Homoljskog maratona: drugi put je još lepše, jer ja ništa ne radim malo
Nekad treba i da boli… Deluje sudbinski, ali nije. Samo je malo pompezno. Imam ja tako te periode kada “ni iz čega” napravim “nešto”. Ako ništa drugo, a ono se baš dobro zabavim, a za sobom uvek “povučem” još nekoga; dakle, zabava u dvoje, troje, .. ko će ga znati koliko kome treba za dobru…
Bilo mi je prvi put: Homoljski pešački maraton
Sve u svoje vreme. Možda će ovo zvučati kao: Crkni magarče do zelene trave, ali – ne! Mudar je naš narod. Pre neku godinu na jednoj od planinarskih akcija po Homolju Vlada mi je pričao o pešačkom “Homoljskom maratonu”. Tada mi se tih 35 km i 1800 metara “visinaca” činilo mnogo, i previše strogo, ali dostižno….
Rudnikom vladaju neprevaziđene vrednosti: ljubav, ljudskost, prijateljstvo
“Blaznavo, Blaznavo i šljivici mali, ko se nije ljubio neka se pohvali, Blaznavo, Blaznavo i šljivici mali, ko se nije napio neka se ne hvali”. Blaznava je šumadijsko selo stasalo na obroncima Rudničke planine, u koje smo 11. marta 2018. došli na prijateljski poziv ondašnjih lovaca. Te smo nedelje, nakon nekih dvadesetak kilometara pešačenja rudničkim šumama…
Kako smo prešli ljutu Dubrašnicu i kako nismo prešli razbešnjelu Trešnjicu: planinari na Gvozdačkim stenama
Kao i uvek, i pred ovu pešačku akciju sam ustala dovoljno rano da se natenane pripremim. Dok sam ispijala prvu jutarnu nes polako se razdanjivalo. Vedro, zdravo jutro nad Beogradom, i bi mi u trenutku žao što ću ga napustiti. Svašta nešto od mene. Put nas vodi ka Debelom brdu i Gvozdačkim stenama, planini u…
Baba Marta je na Povlenu pokazala svoju lepšu stranu
Evo nama marta, ali evo i Babe Marte! Nekada je nova kalendarska godina započinjala baš u ovom mesecu, nazvanom po Marsu, rimskom bogu rata, ali i bogu novih početaka i rađanja proleća. U to vreme je i astrološki ciklus započinjao horoskopskim znakom Ovna, kojim vlada, a ko to ne zna, planeta Mars. Kakve sad to…
Kako se jedan osmi mart na Rudniku pretvorio u prijateljsko i tradicionalno druženje planinara i lovaca
I, što bi rekao moj tata: Zašto si išao, ako te nisu svi videli da si bio?! Tog nas je martovskog dana cela šuma i čula i videla, orio se Rudnik od našeg smeha! Pod nogama se valjalo još prethodne jeseni popadalo lišće, sada zarobljeno među proplancima i razbacano po puteljcima. Ova je naša pešačka akcija…
Ove godine na Sajmu turizma u Beogradu: Svet planine, biciklizma, planinarenja i dobrih ljudi. Svet koji leči
Jutros se žalim mom mlađem sinu i pokazujem mu modricu na potkolenici koju sam “zaradila” u autobusu, vraćajući se sa Sajma turizma, a on mi kaže: “Treba da ideš na depilaciju!” Eh, kakve su ove današnje generacije, ko li ga je tako učio – da žena treba da se neguje, vodi računa o sebi, svojim…
Vuk na Stolovima, u svojoj prvoj planinskoj avanturi
Nedelja je, 11. februar 2018., i tradicionalni zimski uspon na Stolove, u organizaciji PD „Azimut“ iz Beograda. Autobus baš pun, a naš vodič Vlada Radivojević u svom „pozdravnom govoru“ lepo reče: „Auuu, šta vas je, baš ste svi došli! Vi, kad dođete – dođete, a kad ne dođete, pola vas nema…“. Znamo svi šta je…