Sve u svoje vreme. Možda će ovo zvučati kao: Crkni magarče do zelene trave, ali – ne! Mudar je naš narod. Pre neku godinu na jednoj od planinarskih akcija po Homolju Vlada mi je pričao o pešačkom “Homoljskom maratonu”. Tada mi se tih 35 km i 1800 metara “visinaca” činilo mnogo, i previše strogo, ali dostižno….
Category: Planinarenje
Rudnikom vladaju neprevaziđene vrednosti: ljubav, ljudskost, prijateljstvo
“Blaznavo, Blaznavo i šljivici mali, ko se nije ljubio neka se pohvali, Blaznavo, Blaznavo i šljivici mali, ko se nije napio neka se ne hvali”. Blaznava je šumadijsko selo stasalo na obroncima Rudničke planine, u koje smo 11. marta 2018. došli na prijateljski poziv ondašnjih lovaca. Te smo nedelje, nakon nekih dvadesetak kilometara pešačenja rudničkim šumama…
Kako smo prešli ljutu Dubrašnicu i kako nismo prešli razbešnjelu Trešnjicu: planinari na Gvozdačkim stenama
Kao i uvek, i pred ovu pešačku akciju sam ustala dovoljno rano da se natenane pripremim. Dok sam ispijala prvu jutarnu nes polako se razdanjivalo. Vedro, zdravo jutro nad Beogradom, i bi mi u trenutku žao što ću ga napustiti. Svašta nešto od mene. Put nas vodi ka Debelom brdu i Gvozdačkim stenama, planini u…
Baba Marta je na Povlenu pokazala svoju lepšu stranu
Evo nama marta, ali evo i Babe Marte! Nekada je nova kalendarska godina započinjala baš u ovom mesecu, nazvanom po Marsu, rimskom bogu rata, ali i bogu novih početaka i rađanja proleća. U to vreme je i astrološki ciklus započinjao horoskopskim znakom Ovna, kojim vlada, a ko to ne zna, planeta Mars. Kakve sad to…
Kako se jedan osmi mart na Rudniku pretvorio u prijateljsko i tradicionalno druženje planinara i lovaca
I, što bi rekao moj tata: Zašto si išao, ako te nisu svi videli da si bio?! Tog nas je martovskog dana cela šuma i čula i videla, orio se Rudnik od našeg smeha! Pod nogama se valjalo još prethodne jeseni popadalo lišće, sada zarobljeno među proplancima i razbacano po puteljcima. Ova je naša pešačka akcija…
Vuk na Stolovima, u svojoj prvoj planinskoj avanturi
Nedelja je, 11. februar 2018., i tradicionalni zimski uspon na Stolove, u organizaciji PD „Azimut“ iz Beograda. Autobus baš pun, a naš vodič Vlada Radivojević u svom „pozdravnom govoru“ lepo reče: „Auuu, šta vas je, baš ste svi došli! Vi, kad dođete – dođete, a kad ne dođete, pola vas nema…“. Znamo svi šta je…
Otvoriše nam se dveri raja: Rajac-Suvobor-Danilov Vrh u vrtoglavom zagrljaju
Benigna paroksizmalna poziciona vrtoglavica. Kakav vrtoglav naziv za nemilosrdno ograničavanje skakutanja po krevetu, tj naglih promena položaja, tj lezi na leđa i ne vrti se! Ma, da li vi meni verujete?! A, bilo baš dobro, lepo sam sanjala: da sam na dalekim visokim vrhovima, dotad neosvojenim, a glavom u zamamnim oblacima… Ne bih da prekidam,…
Đerdapska klisura – dan drugi: Kroz kamena vrata Valja Prerasti, na Staricu, pa po blago u Rajkovu pećinu
Lepo jutro u Tekiji, buđenje pored Dunava. Juče smo bili s rumunske strane, penjali vrh Treskavac i vidikovac Ciucaru mare. Uveče smo prešli preko Đerdapa i veče proveli u kafani, u nezaboravnom druženju uz ribu i vino. Jutros, drugog dana vikenda, u društvu beogradskih planinara pijem svoju prvu nes i pripremam se za današnje pešačenje….
Homoljska magija i opet na našoj strani
O, Čoveče, jedva smo se nekako uspentrali do Ceremošnje! Nakon što smo se odvojili od magistralnog puta Požarevac-Majdanpek asfalt je bio očajno loš, sa teškim napuklinama, odronima, klizištima, i isprekidan našim povicima neverice. Dakle, na šta sve naš narod pristaje, i u kakvim uslovima živi! Da li je moguće da su nam čula toliko otupela,…
Jablanik, Medvednik i Drvo Ljubavi – kao odličan putokaz u snežnom danu
Ako išta mrzim, to je sneg u gradu. Ako išta volim, to je planina pod snegom. A, malo više od toga, volim sebe u belom okruženju. Ni kišu ne volim. Ja sam ona Štrumfeta koja sve mrzi. I ljuti se. Traži da joj se ugađa. Da je se voli. Sve je to zbog ljubavi. Hladno…
Ramska nas je tvrđava ispratila, Dunav nas je gledao, peščara nas je vodila: Idemo dalje, Život zove!
Kamen koji se kotrlja niz planinu zaustaviće se tek kad dođe do njenog podnožja. Jaka je to sila, skoro pa nezaustavljiva. Nekad povuče za sobom još neki kamenčić, grumen zemlje, busen trave. Dok dođe do dna mnogo se toga nakupi, više ni ne liči na onaj kamen koji se obrušio s vrha. Kako sad ići…
Saga o Maljenu, o neuhvatljivosti trenutka
Dakle, kakva godina! Možda još nije vreme da se sumiraju rezultati, još malo ove, nazovi Stare, je pred nama. Da li i da je zovem – Stara? Pa, gde Stara, kad mi je donela toliko lepog, novog, mladog, toliko divnih početaka, veselja, novih poznanstava, prijatelja, biciklističkih i planinarskih akcija?! Kako Stara, kada je mladost i…
Melodičnim korakom kroz Subotičku peščaru, uz lake zvuke violine
Da li je Vivaldi, kada je stvarao „Četiri godišnja doba“, zimu zamišljao ovako kako smo je mi doživeli ovog kasnodecembarskog dana? Dok zvuci violine stvaraju ugođaj oštrine leda koji pucketa, a samo najhrabriji prelaze zamrznutu reku, naša je stvarnost mnogo drugačija. Ako sada očekujete okrepljujući severac, da razbudi omamljen zimski dan, da orkestrirano povede zanosne…
Prvo na Babu, pa nekadašnjom prugom uskog koloseka, poput “Ćire”, padinama Samanjca
Ovoj je pešačkoj akciji prethodila priprema, ali ne ona kondiciona, već nekako emotivna. Naš vodič Vlada je najavio 25 kilometara “okolo-naokolo Rtnja”, i brojne planinske đakonije. A ja, ni sama ne znam zašto, kad god se približavam Rtnju uvek me obuzima neka slatka drhtavica, preplavi me fina tenzija. Rekla bih, po ko zna koji put,…
Šta sve može jedna Nedelja: red Maljena, red Maratona, malo od Kraljevog stola, pa do Tometinog Polja. Savršen zimski dan!
Sneg je počeo da pada negde kasno sinoć. Nekada je to bio znak da iz podruma izvučem sanke, “uprtim” decu, i pravac – najbliži brežuljak. Te prve pahulje izvlačile su iz zimske letargije i budile novu iskru života. Pa i kad se na momente “dohvatim” svojih mlađih dana, uvek je tu prisutno ushićenje i želja…